Skadarsko jezero

Skadarsko jezero nalazi se  u zetsko–skadarskoj ravnici i jednim dijelom pripada Barskoj, a drugim Podgorickoj opstini. Zivopisno i po mnogo cemu jedinstveno ono je sa 391 km2 najvece jezero na Balkanskom poluostrvu.  Nalazi se na svega dvadesetak minuta udaljenosti automobilom od Jadranskog mora, kroz skoro izgradjeni tunel Sozina. Rijekom Bojanom, Skadarsko jezero zadrzava kontakt sa Jadranom, uprkos lancu visokih planina koje ga okruzuju. 2/3 jezera Skadarskog jezera pripada Crnoj Gori dok se 1/3 nalazi na teritoriji Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa obalom, povrsine 40.000 ha, proglašen je Nacionalnim parkom 1983. godine.

Ono po čemu se Skadarsko jezero razlikuje od ostala tri crnogorska nacionalna parka je cinjenica da posjeduje izuzetno bogastvo ornitofaune i ihtiofaune kao i bujnu vegetaciju močvarnog tipa. Skadarsko jezero predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.

Ono je i kriptodepresija, sto znaci da se neki djelovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mjesta nazvana su oka. Na podrucju Skadarskog jezera ima ih oko trideset Najdublje takvo “oko“ zove se Radus i dubine je 60 metara, pa je zbog toga jako poznato kao podrucje bogato ribom, a prema nekim podacima ono je cak i dublje, dok je prosjecna dubina jezera oko 6 metara. Osim ovog “oka” tu su jos Karuc sa 28 metara dubine, Volac sa 24 metra, Krnjicko oko sa 24 m, Djurovo oko, Kaludjerovo oko, Bazagursko oko, Bljaca, Vaskaund i jos neka.

Tokom ljeta povrsina Skadarskog jezera iznosi 370 km2, tokom zime je ta povrsina 540 km2, dok je povrsina jezera u prosjeku 475 km2. Dubina vodenog basena, pri niskom vodostaju, iznosi 8m. Jezero je 44 km dugo, a najveca sirina iznosi 13 km. Vodenu povrsinu cine slobodne vode (91%) , i plicaci sa flotantnom vegetacijom (9%), a uz plitku sjevernu obalu nastavlja se pojas mocvara sa povrsinom od oko 22 km2.